24.12.2007., ponedjeljak
Gymnopedie No.3
|
Možda sam prerasla Božić. Možda mi je zadnji ovdje, doma. ne znam. Nema veselja, sreće. Tuga? ne. Samo jedan mali običan dan. I tona kolača. Sa zvjezdičastim ukrasima. Bezveze.  Možda opet bulaznim. Možda sam u nekim svojim filmovima. Ne, nisam. Ali postao mi je tako bezličan dan. Ne mogu si pomoći. Sori. Zato si ti tu. Ti koji voliš Božić. Ti koji blistaš na sam spomen tog dana. Namećeš mi Božić. Znaš da to ne volim. Ali opet. Kupuješ mi poklon. Stavljaš si kapu djeda mraza. Obećavaš mi vruće božićne medenjake. Ne pomaže. Ajmo gledat Amelie. pliz pliz. Još jednom. Ili Piano, Ljubavnu priču... Lolitu? Sate? 21 gram? Ajde ajde...večeras pristajem na brze i žestoke. Jer, možda te volim, znaš? Al nemoj se umislit previše. Ipak sam to ja.  Ma... Ajmo ništa ne radit. Izvalit se na moj krevet. Buljit u plafon. I možeš stavit svoju božićnu kapu na glavu. Ne smeta mi. Svejedno ću te ljubit. Obećajem. |
komentiraj(1)|| na papir|| #|| ^
06.11.2007., utorak
De Tour
|
ona je tužna. nekad se osjeća sama iako dobija pozornosti i više nego što joj je potrebno. ona je nesretna. ne uvijek, samo na trenutke. onda kada postaje svjesna onoga što radi. ono što je ne ubije, jača je. nije istina. jer svaki poraz vraća je stepenicu dolje. ali i dalje se uzdiže. ona nije depresivna. ne ne. odavno više ne. jednostavno previše razmišlja. i nije je briga ako nekad ispadne iz vremena, prostora i potom se vrati odsutna duhom. a to se često događa. i nije je briga. to je jednostavno ona. i točno zna namjestiti lice za svaku pozornicu. i svaka publika joj plješće. neviđena moć transformacije. i srcolike naočale su tako passe, ali ona ih obožava...  i neće se promijeniti da se drugima više svidi. i nada se kako će ljudi već jednom shvatiti da nije bit svega biti jedan, isti. ona je jedna u mnoštvu.i baš zato ti je zanimljiva. voliš njene tajne. ali nikad ti neće reći o čemu se zapravo radi. voljeti nju znači poznavati nju. ne voljeti je znači odbijati činjenicu da je poznaješ. i jednog dana odvest ćeš je u lunapark. započet ćete beskrajnu vožnju. jer ona voli igru. vječito se igra. homo ludens. žonglira vremenom.  i otvorit ćeš crvenu kutiju. hoćeš hoćeš. možda više neće bit prazna. i pusti već jednom tu vrpcu da odleprša u nebo. predugo je držiš. prečvrsto. |
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
23.10.2007., utorak
'cause we're not feeling stoned in love...
|
Asta la vista bejbe... pustila sam ga. možda prelako. preobično. rastanke sam uvik volila obavljat onako demonstrativno i javno. ipak sam to ja, vrlo glumački nastrojena osoba. ali ovaj put ne. sritna san ga šta je napokon završilo poglavlje u mom životu koje je bilo prilično zbunjeno i jadno...zbog njega. bez da san znala šta debil osjeća prema meni. možda, možda ipak. još je uvik misterij. s druge strane, praznina u meni...nikad u životu nisan bila napetija i više paničarila radi sitnica. jebiga. ma post mi se ne sviđa. nema neku posebnu ulogu ili nešto posebno rečeno, ali ima blago katarzičnu ulogu u ovom mom divnom životu. i to je dovoljno. glavno da ja na sva zvona razglasim da je napokon gotovo. ne znači mi ništa. al opet strah u kostima da mi neko ne bi značija isto ka on. i taj strah ubija. jebiga. a nije da ne bi volila. |
komentiraj(1)|| na papir|| #|| ^
18.10.2007., četvrtak
...and we are still lost in translation...
|
Vrlo poetično. Puno fraza. Besmislenih i dosadnih. Fraza u vremenu. Postaje sve hladnije...... Onda nastupamo mi. Tako sretni, a tako izgubljeni. U prijevodu, u životu. U tom neboderu. I svjesni smo činjenica da je tako. Ali nije nas briga. Imamo jedno drugo, uživamo. Lebdimo. I nije bitno voliš li me. stvarno. ne trebam to. bitno je da si tu. i da sam ja. i da je trenutak ovakav. nimalo romantičan, baš kakvog volim. naš. ah, trenutak. samo je to potrebno. ne tražim vječnost jer postići je ne mogu. niti izazivam sudbinu jer posljedice znam. samo me grli. volim kad me grliš. onako dok sjedimo. uhvatit se i ne puštati. s tim da ja hvatam tvoju nogu. i ne puštam je. stiščem. i drhtim... jer ipak, dolaze nam zimski dani. a mi se smijemo. i smijemo.i smijemo. i povremeno smješkamo. onako po našu. zločesto. da. i znamo dobro što to znači. al ne želimo se upuštati u nešto zbog čega bismo jednog dana mogli izgubiti ovo. baš ovo. jer tako je lijepo da ne vjerujemo. ali je upravo ovako. sada. i odmah. u ovoj noći . dok okrećeš lice, bježiš od stvarnosti. nemoj. molim te. Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower. We will grieve not, rather find strength in what remains behind. |
komentiraj(2)|| na papir|| #|| ^
11.10.2007., četvrtak
18.
|
imam 18. točnije, u ponoć. da. sretna? ne znam. ...ja mogu sve na svijetu- na zemlji i u letu...ja imam ahilovu petu...ja hoću baš tebe, tebe baš...te oči ko u srne, velike i crne da mi daš ...stih sve govori, samo nisan sigurna za boju očiju... ne znam šta da više pišem. želim si puno puno puno puno puno sriće. samo toga. i zdravlja. i još nečega. da. dosta za danas. nisam nešto rječita. 18. weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee. navala emocija. idem jest kroštule. i pit svoj liker. |
komentiraj(1)|| na papir|| #|| ^
02.09.2007., nedjelja
'Cause I still love to wash in your old bathwater...
|
...love to think that you couldn't love another...I can't help it, you' re my kind of man... ne tražim puno. najozbiljnije. kad čuješ moje želje, past ćeš ničice, uhvatit se za glavu i tisuću se puta nakašljat. onako kako samo ti to znaš. tako prozirno, prepuno loše glume. navikao si na veće zahtjeve. i kad malo razmisliš - ne tražim puno. mislim, bar ja tako mislim. odugovlačim, da. al nije me briga. ljubi je, bali, grli,šlataj..... moš joj čak i radit one svoje slavne ugrize. nespretan si, znaš? nijedan puder nije te moga skrit. al jebemu. sexy guza sve nadoknađuje. šta se mene tiče, možeš joj pokazat i svoju spretnost u krevetu. nepristojno rečeno, pojebi je. fine with me. al misli na mene. pliiiiiiiiiiiz. iskaži se, budi joj najbolji. i uvjeri je da je jedina. budi zločest. al misli na mene... vidiš kako te lipo molim. ha? ha? oćeš? dobar dečko, dobar dečko. ma znam znam. voliš me, da. aj sad se još jedanput vrati na početak posta. ovo boldano u italicu. vidiš? aj promisli sad malo. ljubavi. no doubt- bathwater |
komentiraj(6)|| na papir|| #|| ^
27.08.2007., ponedjeljak
Trčeći poljima ljeta u mornarskoj košuljici...
|
zašto se toliko trudim uhvatiti tog leptira kad je trava u polju tako visoka? jednostavno previsoka. a ja nemam oružje da se borim protiv nje. zato trčim, derem se, odmičem travke ko da su jegulje, beštimam sunce jer mi nimalo ne pomaže, ptice jer njihova pjesma je u tom trenutku iritantna, nimalo lijepa....a opet ne odustajem. i opet....taj leptir je tako lijep, tako divan. tako slobodan. zove me. ne znam. možda toliko žarko želim proljeće...ili možda...? možda želim nekog da me odvede daleko, dalje od svih uspomena. možda je došlo vrijeme da ugasim zadnji plamen svijeće. one koja se toliko dugo borila protiv oluja i uragana koje sam joj svakodnevno slala. one čiji je plamen već toliko mali da nije vrijedan spomena. niti riječi. i razmišljam...što ću ako leptir ide negdje gdje Ja ne želim? hoću li ga i dalje slijepo slijediti ii ću ga pustiti da vodi nekog drugog? jesam li se spremna odreći nečeg tako velikog i meni dragocjenog pod cijenu sreće? ne.  opet, uvijek sam se trudila svaki okrznuti nokat popravit turpijom. ne ide. izobličuje se, para. mijenja. ja kužim da to nije to, al opet turpijam, nadam se. želim. nadam se. ali ne. jednom izgubljena sreća ne ponavlja se samo tako. trenutno zapela za the funeral- band of horses... |
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
26.08.2007., nedjelja
Bittersweet Symphony
|
Oh tonight, you killed me with your smile...so beautiful and wild, so beautiful and wild... Mislim da te volim. ovaj put stvarno. to nije dobro. opet ponavljam isto. jer ljubav je za nekog drugog. ja sam preslaba, ti si preslab. ne ide to tako. napravi nešto, učini nešto po tom pitanju. molim te! nešto da te istrgnem iz srca. ne triba mi ovo. sad ne. i zašto si se mora stvorit, večer je protekla dobro?! al nijedan drugi kraj tebe nije važan. budalo. al nedan ti gušta ni šušta. pati. nemoj se naviknit na ovo. proć će me. nadam se. iskreno. po ko zna koji put. jebemu. |
komentiraj(1)|| na papir|| #|| ^
14.08.2007., utorak
Nebo, Oblaci, Jagode .....
|
Jednom si joj rekao da si je sanjao. nju, svoju princezu: tako prekrasnu i ljupku, kakvu si samo mogao poželjeti. u isto vrijeme tako razmaženu, naviknutu samo na sjaj i sreću. ali volio si je. rekao si joj da je bila u ružićastoj haljini. naravno, to nije mogla podnijeti. ipak joj je crvena bila najdraža boja. zbog nje si promijenio čitavu svoju maštariju, svoj san, iako ti je bilo pomalo i čudno zamišljati je u crvenoj haljini. tko je ikad vidio princezu u crvenoj haljini? nitko. ali sve zbog nje. kako je htjela. sve. samo da je sretna. i voljela je pomisao na to da je sanjaš. ali ne i da joj to govoriš.  Jednom si joj rekao kako je lijepa. za tebe najljepša. nije mislila da to stvarno misliš. i nisu ti smetale sitnice zbog kojih je ona sebe smatrala manje lijepom. volio si svaki pramen njene kose, čiji su vrhovi prebrzo pucali jer ih je okretala svaki put kad je bila nervozna, nestrpljiva...možda nestašna. volio si i njen okrznuti crveni lak na noktima. i njen nos kojeg je smatrala nepravilnim, grčkim. i njezinu put. obožavao si njene duge noge iako bi ona dala sve da su drukčije. i neproporcionalno velik nožni palac na njenom lijevom stopalu. i njega si volio. jer je bio dio nje. i sve one svilene vrpce kojima se kitila. a njene usne sanjao si noćima. i miris njenog sjajila od višnje. dobitna kombinacija. i njenu dušu,srce. govorio si joj da je posebna. voljela je nekad ne tako jasne stvari. i usrećile bi je stvari koje su tebi bile neobične. ali sve njene mane bile su prekrasne. i to što je djetinjasta, a prezrela. što sve komplicira, a tako je jednostavna. sve si to volio, obožavao, živio za to.  Jednom si joj rekao da je voliš. prebrzo je bilo. smijala se, mislila da se šališ... gledala te onim sjetnim pogledom, pitala se zašto si to napravio. pa tko bi mogao svim srcem voljeti osobu kao što je ona? tako nepredvidljivu i neodlučnu, koja želi sve... ali nije htjela da joj kažeš da je voliš. to je bilo previše. ona se bojala. kukavica. strahovala, udaljavala se. nije se htjela zaljubiti. nikako. i sve je odjednom postalo tako ravno. otišla je. makla se. nije si mogla dopustiti da voli. tebe. GLUMILA JE. prava glumica, kao što si joj i sam rekao. svaki dan ponavljao. zato je nastavila voljeti nešto drugo...nebo, oblake, jagode. nebo, oblake, jagode... 
|
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
Valcer. Tango. Vrtuljak u lunaparku.
|
Znaš li ti uopće što mi radiš? imaš li ideju? jeli ti ikad u toj tvojoj ludoj glavi sinula ideja da me ubijaš? ha? i to svaki dan, polagano i sigurno. pa zar mi ne možeš priuštiti malo sreće i ubiti me odmah? pucaj. ubodi. natjeraj me. natjeraj me da te volim. sebičan si. i to znaš. nemaš pravila. živiš dan za danom. jeli ti ikad palo napamet da griješiš? da ti netko treba reći gdje je granica? nebo. nije nebo. ne bulazni! znam što sad misliš. iako misliš da te ne čitam, da ne stojiš preda mnom poput otvorene knjige. gol si i sam. i znam te. znam svaki madež, svaku poru, svaku nepravilnost tvog tijela. ne prihvaćaš realnost. sve ono što si meni tupio da ne smijem, sebi si prenio. da me još malo držiš uza sebe. a onaj ples koji si mi obećao? ili noć u lunaparku? misliš da sam zaboravila? ne zaslužuješ da se sjećam. jer moja sjećanja su previše za tebe. makni se od mene. želim biti sretna. bonjour tristesse,moja današnja inspiracija. |
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
12.08.2007., nedjelja
Kava šlag, kava mlijeko.....bez šećera
Mislio si da je lakše odustati. e pa prevario si se.Mislio si da ću ishlapjeti. ko parfem, ko miris ljeta. e pa nisam. Mislio si da je lakše šutjeti. al tišina te ubija. sad žališ što nisi govorio. Mislio si da si jak. još uvijek misliš. iluzija dragi, samo iluzija. Mislio si da sam sretna, da znam što želim. e da si barem glumio sljepoću nad mojim greškama. Mislio si da me možeš zamijeniti. sad plačeš, znam. jer ne možeš. Jednom, samo jednom. ili možda? da, možda...srest ćemo se. istina, tisuću puta pozdraviti se, nasmiješiti. ali samo ću te jednom uspjeti pogledati u oči. želim to, nadam se. ali ne. ne. i ne. nemoj sad umišljati da imaš posebne oči, da se utapam u njima ili da ih noćima sanjam. što i ne bi bilo čudo. jer uvjeren si da si jedini. i da te volim. samo se bojim. znaš ti dobro čega. a naslov? čak ne znam voliš li kavu. i ne zanima me. al te cigare nisi mogao pustiti. mene jesi. le fabuleux destin d' amelie poulain soundtrack koji trenutno slušam...i obožavam... angie |
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
14.07.2007., subota
The film
|
Gledala sam film. Opet THE FILM. da, The Love Story...po ko zna koji put izgovarala dobro mi poznate stihove, u glavi slagala rime i u sebi pjevušila svaki fakin akord ili kako već. Ne znam. Predivno. Prekrasno. Fantastično. Briljantno. Genijalno. Nije za budale. Ja stvarno volim ovaj film. I morala sam to podijelit sa svijetom. Eto. "Love means never having to say you're sorry..." |
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
18.06.2007., ponedjeljak
Žalim, morala sam...
|
Evo ovako, nije neka tema...al ne zanima me, pišem svejedno. Sinoć san sanjala nešto prelipo, i bila san tako ljuta kad san se probudila i skužila da je samo san...ufff, nezamislivo. Ugl, pomirila san se s nekoliko ljudi i bila presritna...iiiii on je bia tu, i sve presavršeno. Dobro, nećemo u detalje. Al prelipo. Ma.....i sad neki kažu da je istina ono šta sanjamo i da će se to kad-tad dogodit. Ajme kad bi se ovo dogodilo, sve bi dala! Nisan normalna. Zanima me šta mislite, sanjamo li nešto što želimo, ili pak nešto čega se bojimo...i u kojoj mjeri mislite da će se san ostvarit? Trenutno san entuzijastična na kub...jer masu, al stvarno premasu stvari koje san sanjala, kasnije bi se dogodile ili bi ih vidila- i eto deja vu. Bože moj šta ja pišen. Al svejedno me volite, znam. Da da, mislim na vas par osoba koje znaju za ovo čudo.I na tebe debilu, znan da čitaš. P.S. ana sexy braaaa, stvorena sam da pišen gluposti. Enivej..... |
komentiraj(3)|| na papir|| #|| ^
16.06.2007., subota
Just one big lie...such a perfect illusion...
|
Iluzija. Čista. Jedinstvena. Varljiva. Kad se jednom uvuče u svaku poru tvog tijela, ne da disati. Jednom slobodan, sada tako jadan. Ostavljen. Žalim te, Čovječe, jer nisi znao stati dok je Sunce bilo još na vidiku. Sada pada Tama, a ti si i dalje zarobljen. A jednom je bila tako lijepa, tako potrebna, mogla je izvući sve dobro iz tebe. Sada je uzela i ono što ne bi smjela. Čitav tvoj Život, tvoj San, tvoje Sutra...uzela u nepovrat...Iluzija. P.S. Vraćam se na svoj stari dizajn, divan mi je. |
komentiraj(3)|| na papir|| #|| ^
07.04.2007., subota
Ona je bomba...
|
Neke osobe nać će se u opisu ove pisme, neke osobe ova će pisma vratit u dane ludiranja i gluposti, a nekima je ova pisma specijalno posvećena i oni znaju ko su-točnije-ona zna...hehe... Eto malo živosti.....zadnje vrime slušam samo glupave pisme...a sad sam potaknuta novim glupostima koje sam ispisala u boxevima...enivej...ne zamjerite mi... vojin vas sve puno puno Edo Maajka - Bomba Ona je zgodna, mlada, svi je žele pokarat ona je pravo dobra, al je skupo održavat potroši Boga oca , ja u stečaju ko Bosna slabo izlazimo, zbog nje radim dva posla al isplati se na nju dati i milion jer kad hodamo po Špici, ja i kraj mene avion i svi se okreću za nama, ja to buraz jebem ona jede u restoranu a ja kod kuće jedem ima ajvara što mi donese stara ima kajmaka, sira i jedno petero jaja ona bi skupe satove kakve Pukanić ima ona bi čizme nove a već ih 10 ima ona bi u Kitzbühel care kad dođe zima kaže boji se, na Jahorini vukova ima ona bi pila kafe care cijeli dan nikad sapun, deterdžent da malo opere stan ona bi na kraju dana Papaya i Pirana hoće da svršim u nju a ne želi biti mama ništa kuhanje, sarma, pelene i dijete udat će se kaže poslije 35e Ona je bomba bomba Starci joj imaju svemir, a ona i dalje sve bi ništa nije na kredit al nema apetit ona jede, pa povraća a kolača bi non-stop narko look je cool pa uvijek šopa dopa pravo je dobra mada nekad kad smo skupa zna mi bit koma recimo kad izlazimo hoće samo narodnjake i ima prijatelje samo gay i seljake i voli pričat samo o sebi i dijeti o šminki, frizuri i 501 kremi u biti kad smo skupa samo se gledamo i jebemo i gledamo i jebemo, jebemo , jebemo meni je jasno da ona nije za mene al ne znam bil mogo podnijet da je drugi... zato joj pare dajem i pljuvačku gutam i kad priča o nečem ja se pravim da slušam Jer ona je bomba bomba Ona je bomba bomba Ko fol nešto studira , po kafama kulira upisala dizajn samo da vrijeme ubija ne zna olovku držat , dat će ispit jedan al završiće ga garant jer joj je tata dekan tata voli ćerku, za nju ne žali kunu kupit će joj Peugeota za fukodrome po Jarunu pa joj kabrio deremo svakog puta ne voli fleke po haljini pa zato guta jebo te Tito, dajem pare za šminku ko što Štimac daje za Kranjčara Niku ona spiku ne kuži , po klubovima ruši kad odraste želi da bude baš ko Žuži pa da krzna nosa, da miriše po Kenzu da pljuje ekipu što idu jest' u menzu jeftine pizze, jogurte i suhu hranu ona iz Hemingwaya ide drito u teretanu Ona je bomba bomba |
komentiraj(9)|| na papir|| #|| ^
04.03.2007., nedjelja
Jedan lipi post... pa da se čovik zamisli!
Kao što vidite, jedan jako dugi post. Preporučam da ga pročitate onda kad vam bude teško, najteže...tek ćete onda shvatiti o čemu govorim! Dragi moji, naslov je ovakav jer ovo neće bit post kakav sam već navikla pisat, depresivan i čeznutljiv. Jedan lipi post, nekoliko lipih misli koje ćete dočekat nakraju i koje su mi u ovom trenutku na pameti. Inspiraciju sam uvik pronalazila u pjesmama,tako i sad. Želim vam predočit atmosferu u kojoj sam trenutno: ponoć manje kvarat, u sobi ,jedino svijetlo koje me obasjava je ono kompjutorsko i jedno od stolne lampe...slušam muziku s kompa,točnije pjesmu iz jednog od meni najdražih filmova:The love story i topim se...razmišljam...upravo razgovarala s jednom meni jako važnom osobom priko msn-a, koja je neutješno plakala...i sjetih se sebe...sjetih se koliko je život zapravo krhak i dragocjen,a ja se ovako razbacujem njime...zapravo svi mi. I gledam jednu našu sliku, moju i njegovu,oduzetu od trenutka, i jednostavno poželim opet biti tamo gdje se sve dogodilo. Pitam se zašto mi je sve to još u glavi, jeli to samo još jedna moja navika, to što osjećam prema njemu-jeli to možda samo varka i nešto u što sam uvjerila samu sebe kako bih njega prozvala kao krivca zbog svih loših stvari koje se događaju? Promislite malo, možda i vi to radite. Mladost u jeku,najbolje godine kad nam je više nego ikad dopušteno ludiranje tratimo zamarajući se besmislicama koje se nama u trenutku čine tako velikima i globalno važnima. Ja sam takva, i svjesna sam da takve stvari kojima se zamaram nisu toliko važne , al opet se njima opterećujem. Čini mi se da je situacija takva s većinom mladih. Teško je opisati kako se osjećam kad gledam npr. neki dokumentarac ili isječke recimo iz Afrike( trenutno nemam bolji primjer),gdje ljudi stvarno imaju problema i razloga za plakanje, kad gledam uistinu nesretne ljude koji su izgubili obitelj, ostali bez djece ili na samrti, suočeni s neizlječivom bolešću i svjesni da će umrijeti. Gledam kako se ti ljudi bore, ne posustaju, svaki im je dan nov i drugačiji, u nove pohode idu spremno i odlučno. A ja se budim tako dugo, nesretna što iz sna prelazim u realnost. I gledam sve oko sebe, što mi fali? Imam obitelj, roditelje koji me vole toliko da bih tu ljubav ponekad izbrisala jer me njena jačina ubija, zdrava sam i relativno normalna, imam krov nad glavom, pun frižider( važno za naglasit,ovo je trebalo ispast komično ), tisuće otvorenih mogućnosti čim kročim iz stana, prijatelje, i trebala bih biti jedna zaista sretna osoba. A nisam.I toliko puta naglašavam svoje slabosti i mane, sa željom da ih prihvatim, i razmišljam kako sam totalno labilna osoba...a nisam, to sam shvatila...vjerovali ili ne, potrebno je bar malo snage kao prvo priznati svoje pogreške ,pisati ih ovako "javno" i još dopustiti ljudima da to čitaju...potrebno je hrabrosti za puno stvari koje sam učinila iako se nekad njima nisam ponosila.I opet se sjetih tog filma koji iz mene crpi toliko inspiracije .The love story. Taj film, znat će oni koji su pogledali, nema neku pretjerano uzbudljivu radnju u smislu zanimljivog zapleta i intriga. To je priča o ljubavi, da jednostavnija ne može biti. Priča o jednoj ljubavi koju je smrt rastavila. Mlada djevojka je umrla. Ali, umrla je sretna, svjesna da je proživjela dio života s muškarcem kojeg je istinski voljela i od kojeg je primala toliko ljubavi da joj ništa srugo nije bilo važno. Da,ljubić pravi. S toliko prekrasnih misli i još ljepšom glazbom koja mi svira u glavi svaki put kad je najgore.Usuđujem se reći, tanka je granica između života i smrti. Eto,najavila sam nečeznutljiv post, to sam sama od sebe i očekivala...nisam sigurna da je tako ispalo. Uglavnom, poanta je u tome da nema poante. Shvaćate? Koja je poanta svega? I postoji li ona uopće. I sad se pitate zašto ja ovo blebećem i pišem nerazumljivo, ali možda jednom shvatite...samo malo razmislite.....ja još razmišljam. I eto, prvi put se ne zamaram time hoće li vam post biti dosadan ili ne- meni se sviđa, i to je dovoljno. Točka. Love story Theme Where do I begin To tell the story Of how great a love can be The sweet love story that is older than it seems The simple truth about the love he brings to me Where do I start Like the summer rain That cools the pavement With a patent leather shine He came into my life and made the living fine And gave a meaning to this empty world of mine He fills my heart He fills my heart With very special things With angel songs With wild imaginings He fills my soul With so much love And anywhere I go I'm never lonely With him along Who could be lonely I reach for his hand It's always there How long does it last Could love be measured by the hours in the day I have no answers now But this much I can say I'm going to need him 'til the stars all run away And he'll be there |
komentiraj(3)|| na papir|| #|| ^
24.02.2007., subota
Muški rod
|
Priznajem,naslov nije u mom stilu,neka mudra rečenica ili stih pjesme....al jednostavno, želim vas odmah i bez okolišanja uvesti u svijet tih bića koja su nama curama vječna nepoznanica,gora od onih pustih ikseva u matematici (gle šta ja pišen), totalno nerazumljiva,ali prilično predvidljiva i očita u svim svojim lažima. Eh,odakle početi? Možda od prvih susreta, preko obećanja da će se javit ili možda od prvog poljupca i prve laži? Sve u svemu, ne pišem ništa novo što vam je dosad bilo nepoznato ili tabu tema, samo želim malo upasti u taj svijet vječito glupavih bića kojima je iskazivanje osjećaja ravno mučeničkoj smrti...Činjenica je da su svi oni koji su se uzdigli malo iznad kriterija glupavih bića na kriterij društveno podnošljivog muškarca, nažalost, već zauzeti...Oni koji mare za osjećaje, modu i ,općenito znaju PLAKATI,ti su gay...ostaje nam skupina muškaraca koji se svim silama čak i trude pronaći normalnu curu, ali im dosadi "hvatati" čitavo vrijeme jednu te istu koja se samo malo želi igrati neosvojive (khm,khm...ja) pa nakraju završe sa sisatom neutotrebljivom tipicom koja služi samo za pokazivanje i ...znate već šta.Zaboravih još jednu skupinu: skupina predragih nam muškaraca koji su uvijek uz nas kad ih trebamo, uvijek će nam pomoći i utješiti nas. PROBLEM! - gledamo ih samo kao prijatelje i gadi nam se sama pomisao da jednog dana završimo s njima. Evo, znam da sad parin ogorčena feministica koja će život tratiti bezuspješnim verbalnim prosvjedima protiv ovih "bića s Marsa"...nisam...ili možda svu svoju krivnju i gluposti u odnosu s muškarcima pripisujem njima..eto priznajem,ta sam jednim dijelom...P.S.u daljnjem tekstu muški rod nazivat ću isključivo "onim bićima". Jedini način da se osvetimo tim bićima jest da i mi žene počnemo igrati prljavo kao i oni: odbijemo sve koji ne naprave prvi korak i završimo sa prvim glupanom koji naiđe -glavno da je visok,tamnoput i zgodan...nije ni čudo da danas imamo sponzoruša na bacanje-cure su jednostavno odlučile da za sve muke koje prolaze s ovim bićima moraju biti bogato nagrađene za sve patnje i užase...ah...ne želim više pisat i uplitat se u stvari koje se ionako neće promijeniti...idem ča ljudi,niko mi ništa ne komentira,sramite se... asta la vista bejbe |
komentiraj(4)|| na papir|| #|| ^
19.02.2007., ponedjeljak
Odakle Ti pravo...?
Ne znam, stvarno ne znam što me sad spopalo da pišem ovako nešto...jednostavno razmišljam-šta sam ja na ovom svijetu? Da me nema,svijet ne bi bio drukčiji,ja nisam ona koja pokreće svijet, koja izaziva promjene, koja spašava i pomaže...Da me nema, ljudi bi žalili par dana, nakon toga gotovo...nastavili bi dalje živjeti, ko da nisam postojala...to je normalno...I sad će neki reć-ne,nije istina, da nisam normalna...Ali ja želim biti posebna,želim da netko danima,mjesecima,godinama žali za mnom,da sam mu u snovima i da moju sliku vidi svaki put kad otvori oči,kad trepne...sad odjednom neke čudne misli o životu...ja želim biti nekome netko. nešto više. Znam, ja to jesam...puno ljudi me cijeni i voli,svaki dan govore to, ali ja sam ta koja uvijek želi više, želim savršenstvo bez granica...a ako to ne postignem-padam tako duboko da dublje ne mogu...zašto? ne znam...želim biti nešto više, nešto božansko! Želim pronaći odgovore prije od svih, ljubomorno čuvam meni sve najdraže, patim ako nije po mome i ne prihvaćam drukčije...djetinjasta i depresivna, uništenog samopouzdanja i pregažena, vuk samotnjak, s nekima besmislenim kompleskima bez objašnjenja, nikad ostavljena sama na putu bez mogućnosti da se snađem, beskonačno tražim sreću, pasivna lutalica, žudim za nečim što nitko ne vidi ...vječito upletena u rulet koji se neprestano okreće,ne želi stati...a ja želim da stane, vrtoglavica je sve veća, i veća, i veća...umorna sam od svega, život je iz mene iscrpio sve najbolje i sad plaćam dugove za ono malo dana istinske sreće...i opet neke čudne riječi, vrtim film u glavi i pitam se..... zašto? zašto je život ovakav? kad pomislim da sam sretna uvijek se pojavi nešto što mi ne da mira i spokoja, što me vuče opet prema dnu, tako silovitom brzinom da se ne mogu oduprijeti... zašto? imam li ja neku ulogu na ovom svijetu,na ovoj pozornici snova? Barem neku malu, sporednu...ali da postoji! Već dugo imam jednu, nametnutu,koja iskrivljuje sliku mene kao osobe...tisuće odglumljenih osmijeha, zatvaranja očiju pred svime da ne bih plakala, tisuće odbijanja zbog straha da ne patim, a iza toga trenuci patnje u moja četri kuta svaki put kad se zatvore svijetla pozornice...I tako je čudno da jedna sedamnaestogodišnjakinja ima ovakav stav o životu kojeg nije ni okusila, a već joj se zgadio.Gledam i mislim se, zar uspijevaju samo hladnokrvni ljudi koji ne mare za ništa? Ne želim više sušta maštanja, ne želim sakupljati tragove nečije sreće po putu, želim se svaki put okrenuti i biti sretna što iza sebe ostavljem jednu stranicu svog života, a ne se neprestano vraćati na isto...želim zaboraviti! zauvijek ostaviti prošlost...i živjeti u sadašnjosti,barem pokušati... i...evo gledam ovu sliku:iz jednog najobičnijeg prstena koji je posred jedne još običnije knjige zbog jedne sjene nastaje nešto tako nevjerojatno lijepo i svi se čudimo tome...znači-čuda postoje-al očito se ne događaju meni.... nemam više riječi... |
komentiraj(3)|| na papir|| #|| ^
30.01.2007., utorak
Muškarci vole gadure?
|
Evo ovako...kao prvo,priznajem da mi je ideju za post dala moja ines koja je na ovu temu napisala nekoliko bijednih rečenica ( shame on you! ) a o ovoj se temi može pričat i previše.Da,da...dobre ili loše djevojke?Koje su bolje,draže,seksipilnije, i najvažnije-koje su poželjnije? E sad, o tome bi se dalo raspravljat.Iza pojma dobra djevojka krije se umiljata i plaha djevojka, uvijek mila i draga,raspoložena za pomoć u svakoj situaciji, vječito rame za plakanje, nikad nekom učinila nažao...jednostavno savršeno stvorenje s kojim muškarci nikad nemaju problema, koja je uvijek tu kad im treba...ali tu se krije caka-muškarci smatraju da je s takvom djevojkom uvijek sve rečeno,preiskreno,nema gluposti u vezi,jednostavno je presavršeno...ukratko,svakom pripadniku muškog spola iznimno dosadno,bez iznenađenja i strasti.Zato naši dragi muškarci najčešće odabiru drugu opciju-lošu djevojku ilitiga ukratko:gaduru! Definicija gadure-beskrupulozna manipulatorica,spremna na sve kako bi postigla ono što želi,vrlo često hodajuće zlo, napast koja vreba iza ugla kad će nekoj "dobrici" zapaprit...al opet,gledano sa muškog stajališta,to je djevojka prepuna iznenađenja,nepredvidljiva do bola što ih nevjerojatno privlači,nikad im nije dosadno i takva cura odiše ogromnom seksualnom energijom i karizmom kojoj oni jednostavno ne mogu odolit.Ah, muškarci!!! E sad,ispada da je bolje bit gadura nego good girl,ali opet se postavlja neko drugo pitanje: koja će se djevojka prije udat? Tu dolazimo do jednostavnog zaključka da muškarci gadure koriste samo za zabavu,gubljenje vremena u mladim ludim danima,dok će radije oženit milog anđelčića...I sad,ko je tu lud? Mi žene što im dopuštamo da nas prave budalama ili oni što tako odabiru? Nikad neću znat....al volila bih čut tuđa mišljenja... Činjenica je da se gadure lakše provlače kroz život, dobrice uvik ispaštaju...ovo govorim sa stajališta jedne društveno afirmirane dobrice.Ok,prihvaćam taj epitet,mada se oni koji me dobro poznaju znaju tome slatko nasmijat i reć da se iza milog pogleda krije sam vrag...ma neee...ko će znat,prosudite sami! Istina,opet jedna stara i izlizana tema,al uvik me iznova fascinira... Do idućeg posta...uživajte ljudi! P.S. Ana,nikad ne viruj jednom TGB-ovcu koji ti kaže da si bad girl... ti si anđeo,bilo ti drago ili ne...nemoj mi bit u bedu. pozdrav ines,mojoj maloj krolinki koja će mi vjerojatno prva ostavit komentar! |
komentiraj(5)|| na papir|| #|| ^
19.01.2007., petak
Prvi post...pa ajde da počnemo....
|
Prvi post....heh,Anđela ima blog...uglavnom,ne znam zašto uopće ovo radim,al trebam misto di ću pisat sve ono što ne mogu reć-od svojih svakidašnjih frustracija do (nadam se) sretnih trenutaka... unaprijed šaljem pozdrav svim ljudima koji se zateknu ovde.... ba do neba 
|
komentiraj(0)|| na papir|| #|| ^
